Dovršeno je! (Iv. 19,30) 

Autor: don Dragan Filipović

Petak, 2. travnja 2010.

Isuse, hvala ti što si izdržao do kraja. Ispunio si Očevu volju do kraja, u potpunosti. Ovim me riječima učiš strpljivosti i izdržljivosti koja mi tako često nedostaje. U bolesti se tako često pitam: koliko još? Koliko i dokle moram trpjeti i kad će sve to proći? U trenucima duhovne utjehe, pun sam obećanja i dobrih odluka, ali kad naiđu kušnje brzo se pokolebam i malakšem. Jedan dan još i mogu strpljivo trpjeti, možda čak i koji tjedan. I već tada, umišljam si da sam snažan, da sam na putu svetosti.... Ali kad se tjedni pretvore u mjesece, a mjeseci u godine, o Bože: koji čovjek može izdržati bez tvoje pomoći!? Tu ću tek upoznati sebe i svoju slabost, ali ne za to da me ta spoznaja utuče, nego da se naučim pravoj poniznosti, koja se u svemu oslanja na Tebe, i ne drži puno do svojih zasluga. Vjerujem da ću na tom i takvom putu shvatiti što znače one Pavlove riječi: „Kad sam slab, onda sam jak!?“

Raspeti moj Spasitelju, potrebna mi je tvoja snaga i tvoja

ustrajnost. Ulij u moje srce vjeru da me Duh sveti vodi i upravlja

mojim životom. Daruj mi povjerenje u nebeskog Oca, da on u

svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Daj mi da osjetim

sigurnost u tvoju ljubav, i u to da me nećeš kušati preko mojih

mogućnosti. Nadopuni što ne dostaje mojim molitvama, trpljenju

i strpljivost. Gospodine, dovrši što si započeo za mene.

U tebe se Gospodine uzdam. Djelo ruku svojih ne zapusti.